"A dreamer is one who can only find his way by moonlight, and his punishment is that he sees the dawn before the rest of the world." - Oscar Wilde
[VERS - AFTALYFE]
Iz usta
Šapat neće, a nemam ni chat, ni "k" od kompa,
Al' jedino ja to kažem, a da niko ni ne skonta.
Sinovi revolta sad su zaspali i stoga,
Vrijeme je da dignem glas i rasturim taj oblak
Od prašine i mora. To je smak tih karnivora.
I plašt kameleona će past da shvati Noa tko
Spašava ih od potopa. Ima li Boga i
Kad nas planira spasit od nas - u mjestu hodam.
I koliko god da želim dalje ovdje moram stat.
Zona zla crpi napor ovaj sav.
Crnim gradom hodam sam. Roza naočale davno sam bacio.
I znaš? Dioptrija je puno bolja.
Kad odlijepiš masku sa lica, srce zakopaj pod snijeg.
Ja, pao sam na pod i vidio sam podsvijest.
Dosta didaskalija! Ne nameći osmijeh!
Jer ne znam kol'ko dugo ga još mogu podnijet.
Kupio bih plazmu, al' ne želim gledat krv.
Predsjednik crvenih ruku - al' bitno je da je crn.
Kad bogovi sa rogovima u javnost izađu,
Shvatiš da samo "vrag nosi bradu" i pravdu.
Al gdje da nađeš bandu? Eno ih na tvojem ramenu,
Otresi ih. Egzorcist je čovjek koji
Shvaća da je vrijedan, nikad malen ispod zvijezda
Jer u zvijezdama se rađa svaki atom ovog tijela!
No plafon nekad smeta, malo iznad sva je čarolija.
Al' telad ne izlazi van iz svoje štale.
Ja ne gledam televiziju jer kratkovidan sam.
Samo u vlakovima san mi na očima, al ni tad mi nema sna,
Ovog kojeg sanjam otvorenih očiju.
Jer kad bogove ti posiju u kosti niče samo rat.
Odvode utopiju u pičku materinu!
Marš - (završen je bal dovezi kočiju) jer...
[HOOK - MAJA DEXTER & AFTALYFE]
Vraćam se nazad, na svoj planet.
Tamo gdje je sveta jedino pamet.
Tamo gdje se nikada ne mrze razlike.
Tamo gdje nema te navike.
Ako želiš, pronađi me,
Ostavljam ti pjesmu kao putokaz.
Samo putokaz i ništa više.
Jer svako svoje staze bira sam.
[VERS - AFTALYFE]
Moja muzika je trag stopala u mećavi.
Al' čini mi se da iza mene niko ne gazi.
Pa samo čekam dan kada oblaka će nestati.
A dotad - koračam ka horizontima beskrajnim!
Jer ja sam ono što ne možeš definirat,
Ne zato što išta moram već zato što mogu birat.
Igra hira i ponosa protiv sila i poroka,
Sudbina i proroka - prototip protiv klonova!
Otrovi protiv bolova već su postali mainstream,
Al' kod mene ih prodaješ na krivoj adresi.
Nazovi to mazohizam il' opstanak jačih, ekšli,
Sve je to isti kurac, isto k'o cola i pepsi.
Pa k'o u nogometu dosta mi wannabe mesija,
Teorija zavjere, uzroka recesija.
Napuštam Matrix jer ne mogu prestat da
Stalno se kljukam sa tim crvenim tabletama!
Kažu sve je izazov - al' okrenut čini mi se bizarno,
Jer ne znam šta je iza, bro, pa ne znam šta bi izabr'o.
A svakim korakom se stvarnost krti kao stiropor.
I cijeli svijet se pretvara u Mirogoj.
Al' ironija želi da ja tu mira nemam.
I zato baš k'o i Spiter večeras svoj kofer spremam,
Al' ne nosim puno stvari, samo cigle svojih snova.
Da mogu sagradit mjesto gdje smijeh neće bit bolan.
Gdje šefovi bit će ljudi, a savjest će biti zakon.
Gdje vladat će samo razum, a ne predsjednik il' sabor,
Gdje će riječ eksploatacija postat arhaizam.
To je taj putokaz što vraća optimizam!
[BRIDGE - AFTALYFE]
Tamo marširam kao mašina.
Kompas prema mašti naštiman,
Mjestu bez pravila što nema glavni grad,
Gdje ono što je glavno svako pravi sam.
I tamo...
[HOOK - MAJA DEXTER & AFTALYFE]
Vraćam se nazad, na svoj planet.
Tamo gdje je sveta jedino pamet.
Tamo gdje se nikada ne mrze razlike.
Tamo gdje nema te navike.
Ako želiš, pronađi me,
Ostavljam ti pjesmu kao putokaz.
Samo putokaz i ništa više.
Jer svako svoje staze bira sam.
